The midnight nation

Budi sa pozdravom prijatelju

17.08.2016.

Prvi korak dalje

Sramno i poraženo moram da priznam da trenutačno u srcu osjećam samo mržnju. Ono malo crveno iza mojih rebara zaokuplja samo bol i patetični jad. Koliko li samo sada mrzim sebe. Koliko li samo mrzim svoje odluke, ponajviše to što sam dopustio da sreću vežem za jednu osobu. Za osobu koja me je, mogu sigurno reći, nesvjesno za života zajebala. Kako je samo posrano ostati bez nekoga na koga si se apsolutno navikao. Tužni dio je taj što ovo nije prvi put ove godine. Prije ovoga to je bila veza od preko godinu dana, malo je reći da je ta burno završila. Ali tu sam ja dosta, dosta sjebao. Ali ovdje, ovdje sam imao osjećaj da sam sve ispravno uradio. Trudio sam se, zaista jesam. Davao sve da budem najbolja verzija sebe. I opet nije bilo dovoljno. Ustala je jedno jutro i nije više voljela. Nakon toga se sve raspalo, prazna obećanja koja su data su zaboravljena odmah, time i prekršena. Lažna briga ukazana je posrana potpunim nedostatkom interesa. Četiri divna mjeseca polako zamjenjljuju mjeseci neprospavanih noći punih samojadikovanja i tugovanja za prošloću. Ali opet, nije ona kriva. Nisam izgleda bio njen tip. Moje najbolje nije bilo ono što ona traži. I to je to. Problem je pomiriti se sa time. Situacija je takva da je ona krenula dalje daleko prije prekida, uživa, viđa se opet sa bivšim, bliski su opet, tako to sve valjda ide. Moraćemo da se viđamo na fakultetu. Ne znam kako će biti; osjećam se kao da ću u jednom trenu samo pući i reći joj sve što mi je na umu. Prosuti joj sve sa pameti, da joj pokažem crno na bijelo koliko mi je izvrnula život. I ne dramim, usrana su vremena u zadnje vrijeme, a pogotovo još sa time. Ali zašto bih joj to uradio, zašto bih ikome to uradio. Neka barem jedno od nas ostane sretno nakon ove veze. Usput, rođendan mi je za dva dana, tako da 'Jupi!'. Nadam se da će biti podnošljiv susret. Naučih i jednu vrijednu lekciju, životnu iz svega ovoga. Nekada, i kada uradimo sve kako treba, kada damo svoje najbolje, kada ne napravimo ni jednu grešu, opet izgubimo. I to je život. Hvala kapetanu Pikardu. Nije fer, nije zasluženo, ali šta je tu je. Volim ju još. Pitam se koliko će me dugo držati. Koliko će cigareta trebati da se ovaj put ugasi ljubav?

The midnight nation


Trenutna pjesma: CROSSES - BITCHES BREW
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5699

Powered by Blogger.ba