Nekategorisano

26. August 2016

Svako gleda svijet na svoj vlastiti način. Svoj svijet, tvoj svijet i moj svijet. Fizikalno, potpuno ista stvar, iste ulice, iste planine, isto nebo. Ali svaka fabula je drugačija od prethodne. Svako tumači tuđe riječi i djela subjektivno, nešto što se često puta prozove etiketiranjem ili osuđivanjem, iako je to sasvim normalna reakcija. Naivno je pretpostaviti najbolje o svakome, iako sam i ja bio takav. Analogno, okrutno je i bezobrazno pretpostaviti ono najgore. Slažem se da prvi utisci ukalupe 90% našeg mišljenja o nekome ili nečemu, ali uvijek treba imati zrno soli, dozu slobode u mišljenju, gipkost. Poznajem i poznavao sam puno, previše ljudi koji nisu imali ni trunku te gipkosti; ono što uradiš vide potpuno subjektivno i nema povratka. I to je valjda okej, ne treba pokušavati mijenjati druge, to je njihov obrambeni mehanizam, svako ima svoj. Čudna stvar je kada se to dešava sa nama bliskim ljudima. Općepoznata je činjenica da se zlo lijepi bolje od dobra, ipak, i dalje je razočaravajuće i poražavajuće vidjeti to u onima koje volimo. Potpuni nedostatak drugog mišljenja, potpuni nedostatak onog ljudskog “Šta ako?”. Pitanje je sada da li držati te osobe oko sebe, ili ih pustiti? Da li čuvati ljude koji će uvijek pokazati manje razumijevanja nego ti? Ljude koji o vašoj prošlosti pričaju samo loše, iako mi ostali pamtimo najbolje ono dobro? Iskreno, ne znam taj odgovor. Mogao bih dati svoj subjektivani, koji bi bio čvrsto ‘Ne.’, ali moj objektivni se vraća na polazak teksta. Svako gleda na svoj način. Vrlo je malo znanja i savjeta koje je omniprimjenljivo, a još manje onoga koje se bezumno prati. Jedini iskreni savjet koji smijem dati je da se držite dobroga, zbog sebe samih. Uvijek je bilo dobro prije lošega, uvijek je bilo sunce prije kiše, uvijek proljeće prije jeseni. Ako pratite ove tekstove, vjerovatno ste oformirali mene kao teškoga pesimistu, ali to su moji subjektivni doživljaji i pogledi. I dalje mislim da je svijet okrutan i da je na nama da svim snagama isklesamo život kakav želimo. Ja biram biti pesimista u svojoj samoći, to je moje ophođenje prema meni samom. Isto tako, biram gledati čašu polu punu kada god provodim svoje vrijeme sa nekime, previše je ljudi koji rade obrnuto. Poznato mi je da je povjerenje izumiruća riječ u današnjem razvoju društva, naše je da ne dozvolimo da to pređe na naš lični razvoj. Budimo bolji svakim danom, budemo li dovoljno uporni, prenijecemo to i na one nama bliske. Svi imamo loše dane, neko više, a neko manje, međutim ne želimo da nas oni definišu u očima drugih, pa nemojmo onda ni mi. Opet toplo ponavljam, sve sa zrnom soli, držimo dobru misao i iza najgorih stvari. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog vlastite duše, jer priznavanje zla bez dobra je samoubistvo vlastitog balansa i duše.

1 comment on “26. August 2016

  1. @ursa Onda je veoma poražavajuća činjenica što je ovo danas realizam

Leave a Reply