The midnight nation

Budi sa pozdravom prijatelju

08.10.2016.

8. Oktobar 2016.

Fragilna je stvar to povjerenje, ovisi o toliko mnogo faktora da skoro nije fer. Vjerovati svima je suludo, vjerovati nikome je manijakalno ( vjerovati, ne uzdati se). Imao sam u skorije vrijeme priliku da sam na sebi opažam povjerenje, kako njegov graf nepredvidljivo skače i opada po skalama sigurnosti u svoje poznavanje osobe i fizičkoj udaljenosti na kojoj se ta ista nalazi relativno na mene(x,y). Primjetio sam da što je osoba bliža meni, recimo prvo krug od 500m, potpuno sam samopouzdan u svoje znanje te osobe, kao da mogu predvidjeti sve što će ona uraditi i samog sebe van svake sumnje uvjeriti da će upravo tako i biti. Kako udaljenost već raste, graf sve više i više imitira funkciju x^2 ( izgleda ovako, skromno prikazano '|/_'). Dakle, što više udaljenost ide ka većoj metraži/kilometraži, tako tim tempom raste i vaša nesigurnost u vašu sliku te osobe. Odjednom, osoba je desetine kilometara ili više od vas, jedini kontakti su virtuelni i sada u igru dolazi vaša mašta. Možemo prozvati ovu funkciju funkcijom "Divlje mašte". Misli divljaju, zamišljaju ono naizgled nemoguće; podrugljive šale koje su do jučer bile samo šale sada postaju direktne uvrede, svaki sat bez kontakta postaje sat laži i svaka poruka ili poziv vrvi od sumnje i feralnog gnjeva. Bitno je, doduše, napomenuti da je moje povjerenje u test-osobe već ranije narušeno, i silovano čak, koliko je moguće u razumnoj granici napisati to poređenje. Vjerujem da je ovo drugačije za osobe kod kojih vaše povjerenje izgleda kao štit bez pukotine, ali čim se prva pukotina javi; neka zatrebaju dani, sedmice, mjeseci da se primjeti, ništa više ne ostaje isto. Tačnije, ne ostane isto sve dok na grafu ne prelaze pola moguće vrijednosti funkcije.
Postojanje te funkcije nije ničija krivica do naša sama. Iako smo popunili rupu u štitu, nikada nećemo zaboraviti gdje se nalazi, a oni koji su je napravili je se nikada neće ni sjetiti. I to je ljudska priroda, niko, osim u rijetkim slučajevima, ne razmišlja o drugom prije nego o sebi, bio to brak, prijateljstvo, partnerstvo ili štagod tome slično. Rijetko kada će se sjetiti da ne udare u tu pukotinu iako su obećali. I rijetko kada ćete im vi na vrijeme reći da prestanu. Živi bili oni koji ljude oko sebe vide samo kao predmete, njima je najlakše i najljepše. A pakao stiže one koji očekuju od drugih ono što i sami mogu.
U dodatku, moj lični komentar na minule izbore, usmjeren omladini, mojim vršnjacima; Ko god je izašao na nedjelju i glasao, svaka ti čast, da te znam, kafu bih ti kupio. Ko god je odlučio prespavati jutro, piti kafe, otići u šoping ili na vikendicu, a nedvojbeno je bio u prilici da glasa ili bar da poništi svoj listić ( da ga hajvani ne bi popunili mjesto tebe kad ga budu brojili); posrem vam se u kafu, cipelu, na krov vikendice i u vašu priču koju ćete pričati kada vas budu guzili mandingosi na vlasti. Svaka vam čast, smije nam se Evropa, akademici odlaze, barčelori lete odavde jer je vama bilo mrsko oduzeti vlast osobi koja guzi i ne vadi.

The midnight nation


Trenutna pjesma: CROSSES - BITCHES BREW
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5699

Powered by Blogger.ba