Nekategorisano

13. Oktobar 2016.

Dao sam joj srce
Primi ga, zagrlje i pljunu
Dao sam joj sebe
Primi me, zagrli i pljunu

Dao sam joj pažnju svoju

Primi je, zagrli i pljunu

Dao sam joj vrijeme svoje

Ote ga, uze i pljunu.

A vidim još u kasnim satima

Nas dvoje kako hodamo sokacima,

Držim njene ruke hladne

Ljubim njene usne, mene gladne.

Grlim njene kukove

koji su na moje želje stavili okove

I prikovali ih za sebe

Nisu puštali meni od tebe.

Prolazim dlanom kroz njenu kosu

Plavu, pravu i zanosnu

Diram prstom njen obraz

Mekan, rumen i zanosan.

Hodimo stazama na kojima smo već bili

Malo pametniji ali ništa spremniji,

Ležimo još skupa u našoj idili,

luđi, zbunjeniji, pomućeniji.

I lovim tvoje oči

zelene poput bora na vedroj zimskoj noći

I kada uhvatim njihovu putanju

nasmiješ se i šapneš u polučutanju:

“Volim te srećo, nikome te ne dam,

srećo moja, srećo, ovo je kao san.”

I kroz sjećanje vidim to sve sada

umire u očima i zadnja nada.

Pokušavam se oprostiti od tvojega bića

ali draga moja, radeći to popih već tisuću pića.

Zato pišem strofe ove

u lažnoj nadi da želim da nam mostovi gore

u lažnim riječima “Više te ne volim.”

u lažnoj želji da sa tobom više dane naše ne krojim.

0 comments on “13. Oktobar 2016.

Leave a Reply