The midnight nation

Budi sa pozdravom prijatelju

17.10.2017.

17. Oktobar 2017.

Ja, međutim, mjesto da joj se pridružim, sjedam sa oniži radni stol i palim laptop. Uvijek me dočeka ista slika; kamenjak u nekom kršu, negdje. Svo sivilo tog prizora mi se stapa pred očima prije prvog gutljaja kafe. Mrsko i s grimasom provjerim prvo e-mail, u slučaju da me tog dana čeka neki posao kojeg valja obaviti. Zatim bih besposličario do pola sedam. Tada se spakujem, ponesem knjige koje su mi taj dan potrebne i knjigu koju tada iščitavam. Odveć je nastupila neugodna sarajevska jesen; jutro je bilo bolno ledeno, a poslijepodnevlje nepodnošljivo vrelo. Naše malo lokalno čudo, ma koliko neugodno bilo. Ako nemam cigareta da me opiju taj dan, nabavim ih u trafici do stanice, crveni laki, uvijek. Gust dim sa malo previše nikotina stvorio mi je ovisnost koje sam se bojao, li i volio. Samouvjeren u snagu svoji pluća, iako im ne dajem ništa da opravdam tu tvrdnju. Budala velikog kalibra.
Prevoz ne bih dugo čekao, ali i to kratko besposleno smrzavanje djelovalo je beskrajno. Očajnički guram ruke u džepove, svjestan da neće pomoći, ali ipak. Kada bi došao, tramvaj u tom smjeru bi uvijek bio poluprazan, a vožnja kratka.
U sedam stižem na terminal. Prokleta da je nepodnošljiva zima podno planine u kotlini. Iduća stanica je kafić sa visokim crvenim stolicama, gdje me konobari poznaju, a muzika ne mrzi; lijepi, stari, vječni ex-yu. Ta muzika je jedina stvar koju je ovaj naš čošak svijeta uradio kako treba. Kelner bi mi svako jutro donio istu kafu, te bi me podjebavao ukoliko donesem novu knjigu: "Hajd' što se zaglupljuješ fantazijom, al' što ćeš još više očoravit'." I to je to, zadnji dio moga jutarnjeg rituala.

The midnight nation


Trenutna pjesma: CROSSES - BITCHES BREW
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5699

Powered by Blogger.ba