Nekategorisano

24. Januar 2018.

Prozvaše me ludim insanom… moš’ mislit’??? Mene. Čuj.. mene? Prozvaše me, jer lutajuć’ mahalom pričam s mrtvom djecom, priupitam ih; kako je, šta bi, kako starci. Nit’ pitam za ime, nit’ za vjeru.Ja? Ja nikad. Djete u zemlji je djete u zemlji; crna mrlja na uspavanoj savjesti i svjesti ovih k’o fol “normalnih”. Ma šta uspavanoj, zatrloj, zamrloj, pokojnoj k’o djeca ova. Jade se, jadna, vele više oni prava imaju od staraca im, čuješ? I ja lud. JA LUD? Ja lud š’o proljetos’ na ruže Sarajevske pravi cvijet turim. Od kad ih ima, gaze ih, pa onda i taj cvijet nagaze; JA LUD JEL’ ? Bože ti sačuvaj, čuješ li gore? Ja pobudalio što jecam i lajem vazdan na fasade dvajes’ godina pune rupa, a što? Što je metak prvo iz cijevi ružne, pa kroz kapu, pa kroz glavu, pa u tu zidurinu prokletu. I NEĆE DA MAKNU, E! Neće da pokriju… halo ba? I ja lud, majku ti… Pa kažu sirotinja, sirotinja što sa nanon po kontejneru kopam, ne bil’ prije veteranka kući otišla i štagod donijela; djecu joj u zemlji ostavili i sad joj iz smeća daju da jede,a? I JA LUUUUUD? Ja lud što bi Kemici naplatili MILJU š’o je u pjesmi spomen’o Sarajevo? HAHAHA. Ginuli mi drugovi i braća za ovu mahaletinu, i to im uzeše. PA JAAA LUDDDDDD?!?! Ja lud š’o bi radije govno u usta strpo neg’ penziju dig’o. ŠTO ME JE STID, šta mi od mahale nasta. STID ME. I LUD SAM. JESAM. Al’ neću još dugo, neću Boga mi. Evo još samo kol’ko mi treba da ovaj prozor otvorim.
U potpisu,
fakat ludi deda kome je propali mladić u dosadi smišljao život

0 comments on “24. Januar 2018.

Leave a Reply