beats by dre cheap

Decembar 2015.

Često, u vremenu te neke adolescentske „depresije“, utočište pronalazim u dobro protkanim stihovima nekih od velikana muzike. Jednostavno, sjednem na čošak kauča, ugasim svjetla i odvrnem muziku. Harmonija u mojim ušima nevjerovatno utihuje melanholiju u mome srcu, neopisivo je. Nekada samo pustim misli da lebde na talasima gitare koji prolaze kroz moju glavu, a nekad se bacim u tešku misao. Barem meni tešku . Vidiš, ja smatram da patim od sindroma „mišljenja bez svrhe“. Kako da ovo obrazložim… Da probam. Smatra se da svake sekunde umre dijete u Africi, od ove ili one bolesti. Sada misliš o onome što bi se trebalo uraditi. Šta bi se moglo uraditi. Šta se nikad neće uraditi. Kao prvo, čemu ove misli. Drugo, pesimistične su, kao i večina mojih. Treće, ništa ne možeš uraditi. Osim ako ćeš lično otić’ u Somaliju i dilat’ hljeb djeci k’o krek. Mislim da je dovoljno objašnjenje. Lično mislim da je briga o stvarima i temama na koje ne možemo da uječemo grijeh. Gubiš blagoslovljeno , tebi dato vrijeme bolan, dangubiš. Mislim, super, skontao si da pravilnom raspodjelom sredstava možeš istrijebiti glad u Africi. I šta sad? Ništa, ti si i dalje tu, a Afrika je i dalje tamo. Eh brate dragi, kako svijet može da bude jebeno lijep. Nemoj se prevarit’, ni ja nisam doživio te lijepe dane, gdje sve jednostavno ide kako treba, i gdje svaki trenutak je trenutak za pamćenje. Ali mnogi jesu, čitam o tome. Feliks Baumgarten se bacio sa neba. Pu jebote, svaka mu čast, bez sarkazma. Realno, ko mu nije rekao da je lud sto na sad, bolje mu je da se prihvati kozmologije i fizike. Skidam mu kapu što je odjebao sve „hejtere“. Ispunio je svoj san. U tom trenutku, kada ispuniš svoj san, rekao bi da se individua otisne u neograničenosti. Besmisleno, znam, ali tako je. Može li se porediti onaj neograničeni niz cifara u matematici, sa neograničenom radošću trenutka? Ne želi li svako da se otisne, da na smrtnom krevetu kaže „ Jebeno je dobra bila ova vožnja.“? Nota: Into the Wild. Ako nisi gledao ovaj film, ovo remekdjelo umjetnosti na platnu, savjetujem ti da ga čimprije pogledaš. I prosudiš. Shvatičeš na šta mislim. Ne znam da li treba da završavam ove misli. Kontadiktorno je mojim uvjerenjima. Krivično je da neko koristi i prihvata, bez preispitivanja, tuđe mišljenje. Ako nemaš svoj stav, postaješ rob tuđeg. Ne želim da svoje riječi nekome tkam u glavu, pogotovo ne kao prihvatljive i javno-upotrebljive. Kada osjetite da dolazi kraj moje misli, samo preskočite taj paragraf. Stvarajte vlastiti kraj, vlastiti klimaks. To bi značilo da je ovaj bijedni tekst nešto i uradio, da je nekog’ nešto i naučio.

The midnight nation
http://mladglupuporan.blogger.ba
19/08/2016 17:36