beats by dre cheap

25 August 2016

Sjedim pred ovim ekranom sa namjerom da duže pišem, namjerom koju želim upotpuniti po prvi put u par mjeseci. Istina je reći da ne biramo kada, kako ili odakle će nam doći inspiracija. Jednako tome, istinito je i reći da je tuga najbolji doping za pisanje. Bol u srcu lagano se zaboravi radom intelekta. Trenutačno, moga života što se tiče, sve izmiče kontroli. Ide iz jednoga ekstrema u drugi, nešto što mi je jedna od mojih dragih prijateljica davno rekla da je jedna od mojih gorih osobina. Mnogo puta sam razočarao i zadivio sam sebe. Ako me pitaš, radije bih da sam se samo razočarao, prije bih došao sebi. Na ovoj sesiji moram biti zahvalan nekim osobama koje sam upoznao u proteklih nekoliko mjeseci. Jedna je moj dragi, dragi prijatelj, koji mi je dao samo lijepe uspomene i srdačnu podršku, a druga je naizgled kratka uvehnula ljubav, koja je skorijila nekolicinu predivnih uspomena u svome kratkome postojanju. Smjelo ću da kažem da imam polarno suprotne osjećaje prema te dvije osobe. Drugi dio moje želje za pisanjem pojavio se nakon što sam odgledao isjećak serije X-Files. Tek se raspleo (naizgled) vječito zli lik, te se pokazalo šta je zapravo dovelo do svega toga. U glavi mi je puklo kada je sjeo za pisaću mašinu i napisao: “I believe in sacrifice. However, there are many nights where I wish I had a second chance.” U prevodu; Vjerujem u žrtvu. Uprkos tome, mnogobrojne su noći u kojima vapim za drugom prilikom. Velika mudrost u dvije rečenice. I oni koji su najbolje radili, oni koji su podnijeli najviše žrtve, čak i oni žele da to promijene. Niko osim nas samih ne zna potrebnu bol za nošenje tereta na srcu i umu. Niko osim nas samih ne zna koliko su nebrojne neprospavane i mamurno promišljene noći naših života. I niko osim nas samih neće znati koliko patimo. I upravo iz tog razloga ne smije niko osim njih ni biti svjestan. Upravo jer svako nosi svoje terete i svoje bolove, sebično je nabacivati još i naše. Nikada nisam vidio bolju priliku da iskoristim puno značenje uzrećice koju sam prije puno koristio, “ Svakome svoje, a meni moje.” Kriv sam, kao što sam i optužen, za tu sebičnost. Da sam svoje unutarnje bolove kukavički prenosio meni bliskima, na jedan ili drugi način. Trebao sam biti hrabriji. Dovoljno sam hrabar bio da se zavučem u kafić i samotno provodim sate prosipajući svoje misli na papir. Ali to mi nije bilo dovoljno, i to nije dobro. Žalim što sam uradio neke stvari. Žalim kome sam ih uradio, ali karma ima svoje načine, i mislim da je došlo vrijeme naplate. Jedna od mnogih žrtava sa kojima se može većina povezati je slomljeno, ne, rasparčeno srce. Žrtvovati svoju sliku u tuđim očima za njihovo vlastito dobro. Napustiti njihove živote iz nesebične želje i žrtve, da bi oni imali bolji. Jer mislimo da mi njih ne zaslužujemo, a uvjereni smo da oni zaslužuju bolje. Po drugi put u ovoj godini, to je najveći teret koji moja prsa ponovno snose. Druga analogija može da se prosto opiše kao “šutnja”. Trpiti, čekati, nagomilavati u nas same, da bi osoba preko puta nas imala lagodnije boravljenje naspram nas. Svjesno to radimo, skoro svi. Ali to, za razliku od gornje, možda i nije okej. Sve što se gomila, preplavi se. Sve što preplavi ošteti. A sve što se ošteti, skupo košta da se popravi. Uvijek budimo iskreni sami prema sebi, a hronološkim slijedom, biti ćemo iskreni i prema onima oko nas. To je najbolji poklon koji im možemo dati. Najveći su ljudi oni koji su najviše žrtvovali. Ujedno, i najnepoznatiji su. Einstein je podnio žrtvu na račun svijeta, dao nam je nešto za šta nismo bili spremni. Žtvovao je svoju savijest i našu zdravu budućnost. Schindler je žrtvovao sve što je imao da bi izvukao što više ljudi iz rogobatnih čeljusti holokausta, samo da bi na kraju plakao i ubijao se vlastiom boli, jer je pored hiljada koje je spasio, shvatio da je imao priliku spasiti još deset. Veliki ljudi ostavljaju knjige. O većim ljudima se pišu knjige. O jedinstvenim ljudima se uvijek priča. A oni najbolji su davno ostali bez spomena. Završavam poslovicom Nietzsche-a: “Blagoslovljeni su zaboravni, jer oni pobijede čak i preko svojih gubitka.”

The midnight nation
http://mladglupuporan.blogger.ba
25/08/2016 05:33